Izvještaj Saveznog vijeća o vanjskoj migracijskoj politici za 2025. godinu jasno pokazuje u kojem se pravcu ide: više zatvaranja i izolacije, više kontrole i manje solidarnosti. Iza pojmova poput „partnerstva“ i „dijaloga“, Savezno vijeće vodi politiku koja ljude razvrstava prema njihovoj ekonomskoj iskoristivosti i time dodatno potkopava humanitarnu tradiciju Švajcarske.
Za period od 2025. do 2028. godine međunarodna saradnja se praktično uslovljava spremnošću drugih država da prihvate povratak svojih državljana. Zemlje Globalnog juga trebale bi dobijati podršku samo ako sarađuju sa švajcarskom politikom udaljavanja i vraćanja migranata.
Time razvojna pomoć postaje političko sredstvo pritiska. Umjesto da se jača solidarnost, najsiromašnije zemlje svijeta pretvaraju se u predstraže evropske politike kontrole granica.
Dok švajcarske kompanije otvaraju nove poslovne mogućnosti, Švajcarska finansira širenje sistema kontrole granica. Frontexu je uplaćeno 45 miliona franaka, a tome treba dodati i desetine angažovanih pripadnika švajcarskih snaga na migracijskim rutama na području Sredozemlja i Balkana.
Ova politika slijedi jasnu logiku: dobrodošli su oni migranti i migrantkinje koji su potrebni kao jeftina i fleksibilna radna snaga. Oni koji ne odgovaraju interesima tržišta rada bivaju isključeni, protjerani ili će ubuduće morati podnositi zahtjev za azil izvan Evrope.
Za sindikalni pokret je jasno: Prekarizacija položaja migrantkinja i migranata i pooštravanje azilnog prava imaju isti cilj. Radnice i radnike treba podijeliti kako bi se lakše vršio pritisak na plate i uslove rada.
Mi se suprotstavljamo takvoj logici. Ko suprotstavlja ljude jedne protiv drugih, jača poslodavce, a slabi radnice i radnike.
Dok Savezno vijeće otvara granice za kapital, a zatvara ih za ljude, mi se borimo za drugačiju perspektivu: socijalnu pravdu, jednaka prava za sve radnice i radnike te slobodu da se dostojanstveno živi i radi.
Jer solidarnost ne poznaje granice.
Marie Saulnier BlochStručna sekretarka za migracije/međunarodna pitanja