Najvažnije o politici, migraciji i društvu.

Postojeći Zakon o dobijanju državljanstva je restriktivan i selektivan. Daje prednost dobro ili veoma dobro obrazovanim migrantima iz zemalja EU/EFTA, i to posebno onima iz susjednih zemalja. Kako je to moguće? Onaj ko dolazi iz susjedne zemlje već zna jezik i samim tim ispunjava stroge preduslove o poznavanju jezika. Mnoge zemlje EU imaju sporazum o boravištu sa Švajcarskom, što je takođe jedan od osnovnih preduslova. S druge strane, zakon otežava situaciju onima sa osnovnim obrazovanjem koji su kao odrasli došli u Švajcarsku i nemaju mnogo para. Ovaj zakon vodi u davanje državljanstva eliti i, posljedično, u trajno mijenjanje švajcarskog biračkog tijela. Upitno je da li stanovništvo to zaista želi.
Dakle, mi u Švajcarskoj imamo tipično klasno pitanje prilikom dobijanja državljanstva. Šta to znači za Uniju? Većina naših članova nema švajcarski pasoš. Velika izbirljivost predstavlja ozbiljnu prepreku na parkuru integracije. Zbog toga moramo da se o klasnom pitanju otvoreno diskutuje na našim sastancima, sa kolegama iz branše, u regionima, i da se ta tema samouvjereno stavi u fokus. Mnogi ne znaju koliko težak, skup i djelimično ponižavajući može biti proces dobijanja državljanstva.
Inicijativa za demokratiju, za koju su uspješno prikupljeni potpisi, pokrenuće važnu debatu. Njome se predlaže da pravo na državljanstvo imaju svi koji su uredno boravili u Švajcarskoj duže od pet godina, nisu počinili nikakva teška krivična djela, ne predstavljaju rizik za spoljnu i unutrašnju bezbednost, i pokazuju osnovno znanje službenog jezika. Na taj način za sve važe isti uslovi. Iskoristimo ovu šansu!