Građevinski radnici se bore za bolje uslove rada i žele obnavljanje državnog okvirnog ugovora. Štrajk i protestne akcije održani su u brojnim kantonima: Tićinu, Bernu, Lozani, Ženevi, Lucernu, Nešatelu i Bazelu. U Cirihu će se održati 14. novembra. Tim povodom smo razgovarali sa Nicom Lutzom, upravnikom Sektora za građevinu pri Uniji.
Kolektivni ugovor za građevinsku branšu ističe krajem 2025. godine. Bez njega nema minimalne plate, 13. plate, a ni dostojanstvenih primanja u slučaju bolesti. Zbog toga je ovo za građevinske radnike veoma važno. Oni žele kolektivni ugovor, ali on mora biti bolji. Danas su problem predugi radni dani, prije svega ljeti. Tada se na visokim temperaturama na gradilištoma radi i do devet sati dnevno. Na to često dođe i nekoliko neplaniranih sati prekovremenog rada. Zatim se dodaje i vrijeme potrebno da se stigne od firme do gradilišta, čiji dio čak nije ni plaćen. To znači da građevinski radnici često izađu iz kuće dok im djeca još spavaju, a uveče se vraćaju mrtvi umorni kada su djeca opet u krevetu. Nije ni čudo da branša ima sve više poteškoća da zainteresuje mlade za ovo zanimanje. Zbog toga su radnici prošle godine formulisali svoje zahtjeve: kraći radni dani, plaćena pauza, kraj neplaćenom putu do posla i fer povišica, jer je život svakog dana sve skuplji.
Građevinski radnici su naviknuti na to da se bore za svoja prava i svoje dostojanstvo. Protesti u Tićinu, Bernu i Bazelu, kao i u kantonima romanske Švajcarske bili su izuzetno upečatljivi. Sindikati su u kantonima u kojima se govori italijanski i francuski – u Tićinu i Romandiji – oduvijek bili izuzetno organizovani, zbog čega su i mogli izvesti više ljudi na ulice. U Tićinu je bilo 2.500 radnika, u cijeloj Romandiji 7.000. U Bernu i sjeverozapadnom dijelu Švajcarske po 1000. To jeste manje, ali je i dalje bolje nego prije tri godine. Sljedeće sedmice na redu je i protest u Cirihu.
Savez građevinskih preduzetnika (SBV) je do ljeta 2025. odbijao pregovore. Oni obično počinju u februaru ili martu, tako da smo zbog SBV-a ovog puta imali kašnjenje već na samom početku. Umjesto pregovora, SBV je u avgustu predložio sopstveni «moderan» ugovor. Moderan znači: još duži radni dani za manju platu. Subota kao normalan radni dan, bez ikakve naknade, slabljenje zaštite od otkaza za starije radnike i prilikom bolesti ili nezgode, manje plate za one sa završenom obukom. SBV je htio da jednim udarcem izbriše sva poboljšanja koja smo mukotrpno ispregovarali. Rekli smo im da na to mogu da zaborave. I u više navrata smo predlagali da se pregovori ubrzaju, kako bismo imali rezultate u septembru. Transparentno smo najavili da će radnici sredinom oktobra obustaviti rad. I uprkos svemu tome, SBV je bio zaprepašćen kad su radnici uradili ono što su i najavili.
Pregovori se nastavljaju, to je dobro. I građevinskim radnicima i firmama je državni okvirni ugovor u interesu. Bez njega nema kraja damping platama za radnike, a firme koje korektno posluju mogu imati probleme jer firme sa manjim platama mogu da ponude i manju cijenu. Cijela branša bi otišla u propast. Međutim, stavovi izneseni na pregovorima se još uvijek umnogome razlikuju. Ne usuđujem se da dajem prognozu da li će pregovori biti okončani ove godine, ili ćemo za 2026. morati da planiramo novi talas štrajka. Mi želimo rješenje, ali ne zavisi sve samo od nas.