Međunarodna konferederacija sindikata (MKS) je u svom Globalnom indeksu prava radnika za 2026. godinu Švajcarsku ponovo ocijenija ocjenom 3: redovna povreda prava. Time se ona našla u društvu zemalja poput Belgije, Poljske ili Kanade. Ovakva ocjena potvrđuje ono što smo već ustanovili prethodnih godina: Uprkos ekonomskoj stabilnosti, Švajcarska ne garantuje u potpunosti osnovna prava radnika.
Po zaključcima Međunarodne organizacije rada (MOR), glavni problem leži u nedovoljnoj zaštiti od otkaza koji su posljedica sindikalnog angažovanja. Konvencija br. 98 o pravu na sindikalizovanje i kolektivne pregovore zahtijeva efikasne garancije. Međutim, u Švajcarskoj je odšteta u slučaju nepravednog otkaza ograničena na najviše šest mjesečnih plata, a u praksi obično iznosi dvije do tri plate. MRO izričito propisuje isplatu 12 mjesečnih plata u slučaju otkaza kao oblika zastrašivanja. Ovakvi pravni propusti čine sindikalno ugrožavanje rizičnim i slabe kolektivnu pregovaračku moć.
Ovakva situacija doprinosi tome da Švajcarska u oblasti radnih prava ostaje ispod istorijskog evropskog prosjeka. Poređenje sa komšijskim zemljama je jasno: Njemačka, ocijenjena ocjenom 1, i dalje garantuje jaku zaštitu kolektivnih i individualnih prava. Švajcarska s druge strane stagnira jer nikako da zatvori strukturne pravne rupe. Francuska je u 2026. spala na ocjenu 3. MKS kritikuje tamošnju represiju nad sindikalnim aktivistima, ograničavanje prava na proteste, kao i jednostrane prakse prilikom sprovođenja sporazuma.
Sveukupno, razvoj događaja izaziva zabrinutost: smanjenje prava u Evropi smanjuje razliku između Švicarske i zemalja koje su historijski imale bolju zaštitu radničkih prava. Kako naglašava MOR (Međunarodna organizacija rada – ILO), države poput SAD-a i Francuske danas također doprinose globalnom pogoršanju stanja. Ovaj razvoj pokazuje sve veći pritisak na sindikalne slobode i općenito na demokratiju u svijetu rada. Izvještaj organizacije IndustriALL iz 2026. godine o krizi radničkih prava u Evropi potvrđuje ovaj trend i ukazuje na opće smanjenje standarda širom kontinenta.
Imajući sve ovo u vidu, izostanak napretka u Švajcarskoj nije neutralan: On potvrđuje da model socijalnog partnerstva, koji se tako često hvali, zapravo počiva na nedovoljno dobroj pravnoj osnovi čim se dogode konflikti. Za ovo postoji konkretan primjer: Ukoliko se radnik otpusti zbog sindikalnog angažovanja, po pravillu može dobiti samo ograničenu finansijsku naknadu – bez prava na automatsko ponovno zapošljavanje. To umnogome smanjuje brigu poslodavca i slabi kolektivno organizovanje u preduzećima.
Ovakvi zaključi traže jasne mjere: bolju zaštitu od nepravednih otkaza, istinski ozbiljne sankcije za poslodavce, kao i modernizaciju radnog prava u cilju osiguravanja slobode sindikata. Bez konkretnog napretka Švajcarskoj prijeti ostanak u grupi zemalja u kojima su radna prava tek djelimično zagarantovana.
Marie Saulnier Bloch, odgovorna za koordinaciju medjunarodnih odnosa kod sindikata Unia