Prvog maja, na Međunarodni dan rada, kao sindikat zajedno izlazimo na ulice. Stojimo rame uz rame – za bolje uslove rada, fer plate, socijalnu pravednost i poštovanje za sve ljude koji ovdje žive i rade.
U vremenu u kom desničarske parole postaju sve glasnije, huškanje protiv migranata se pojačava, a socijalna nesigurnost raste, jasno dajemo do znanja: Solidarnost je naš odgovor! Ne podjele, ne izopštavanja – zajedništvo nas čini snažnim. Prvi maj: To što dan borbe vuče korijene iz SAD-a danas je važnije nego ikad. Malobrojni znaju da 1. Maj kao međunarodni dan borbe radničke klase potiče iz SAD-a. 1886. godine su stotine hiljada štrajkovale u Čikagu i drugim gradovima kako bi se izborili za osam sati rada dnevno. Bilo je to vrijeme brutalnog izrabljivanja, ali i hrabrog otpora. Ovaj dan predstavlja hrabrost i odlučnost radnika da se usprotive izrabljivanju, bez obzira na porijeklo, jezik ili boju kože. Pobuna na Hejmarketu postala je simbol borbe protiv socijalne nepravde širom svijeta.
Koliko je ironično to što se danas – gotovo 140 godina kasnije – ovaj dan baš u SAD-u gotovo ni ne obilježava, a da umjesto toga desničarsko huškanje, netrpeljivost prema sindikatima i sistemsko izopštavanje ponovo dobijaju na značaju. Povratničkom politikom Donalda Trampa doživljavamo sve jaču i opasniju mješavinu nacionalizma, rasizma i socijalne podijeljenosti.
1. maj nas podsjeća na to da nam prava nisu poklonjena. Za njih smo se izborili – organizovanjem, otporom i solidarnošću. Zbog toga je utoliko važnije da razmislimo o prvobitnom značenju 1. maja: Solidarnost umjesto huškanja! Borba za socijalnu pravdu, ljudsko dostojanstvo i jednaka prava ne zna za nacionalnosti. Ona je međunarodna, oduvijek je i bila, i ova snaga nam je danas potrebnija nego ikada.
Svjedoci smo toga da se osobe stranog porijekla uprkos radu koji pružaju i potpunoj integraciji i dalje nalaze u nepovoljnom položaju, bilo da je riječ o potrazi za poslom ili stanom, školi, dualnom obrazovanju ili procesu priznavanja diplome. Istovremeno su oni noseći stubovi naše privrede, u branši njege, čišćenja, na gradilištima ili u gastronomiji. Onaj ko ovdje radi zaslužuje poštovanje, pravo na učestvovanje u donošenju odluka i sigurnost, a ne nepovjerenje i diskriminaciju. Zbog toga nastavljamo s borbom za jednaka prava i plate, zaštitu slabijih, obrazovanje i jednakost šansi, bez obzira na porijeklo, boju kože ili boravišni status.
Migranti će 1. maja širom Švajcarske izaći na ulice. Brojni članovi Komisije za migracije će govoriti na raznim mjestima, kao npr. Emine Sariaslan u Langentalu (BE), Lilia Benyezzar u Mutjeu (JU), Olga Pisarek u Bernu i Hilmi Gashi u Arau. Pridružite se! Detalji i program svečanosti za 1. maj u vašim regijama pronaći ćete na interaktivnoj karti: Solidarnost umjesto huškanja – zajedno jaki! | 1. maj 2025.