Članovi Unije porijeklom iz Irana, Sudabeh i Siroos Kassraian, nastavljaju svoju borbu u Švajcarskoj.
Sudabeh ima 64, a Siroos 70 godina. Imaju dvije odrasle kćerke: mlađa radi kao ljekarka, a starija je zaposlena kao postdoktorand – istraživačica u neuroznanosti.
Sudabeh i Siroos su u Iranu bili angažovani kao aktivisti za ljudska prava. Siroos je bio i član lijeve političke stranke. Zbog svog političkog djelovanja bio je uhapšen, a neki njegovi prijatelji su pogubljeni. Njihovi životi su bili ugroženi, zbog čega su morali napustiti domovinu i doći u Švajcarsku.
Novi početak u Švajcarskoj predstavljao je za njih velike izazove. Sudabeh opisuje:
„Morala sam prevladati mnoge prepreke i suočiti se s mnogo novog. Morala sam naučiti jezik, upoznati švicarsko društvo i školski sistem te se suočiti s brojnim predrasudama. To me puno koštalo energije. Trebala mi je strpljivost da sebi izgradim novi život u Švicarskoj. Prvo sam pohađala tečajeve njemačkog jezika. Nakon toga sam radila u različitim oblastima, na primjer kao prevoditeljica, voditeljica grupe u projektu Švicarskog Crvenog križa te kao savjetnica u domu za žene. Nakon svih ovih raznovrsnih iskustava odlučila sam se za obuku iz socijalnog rada.“
Budući da moja diploma za nastavnika u Švicarskoj nije bila priznata, prvo sam morala pohađati pripremni kurs u Freiburgu kako bih nadoknadila svoje Matura-diplomu. Pripremni kurs je koštao 4500 franaka, pa smo morali štedjeti iz vlastitih sredstava za život. Tako sam uspjela završiti kurs.
Nakon što sam ga uspješno završila, mogla sam pohađati Višu stručnu školu za socijalni rad u Oltenu. Kroz naporan rad, strpljenje i dragocjenu podršku svoje porodice, završila sam školovanje i danas radim kao socijalna radnica. Moja diplomska radnja je čak objavljena kao knjiga.
Siroos potiče iz umjetničke porodice. Njegova braća i sestre su pisci, slikari i fotografi, a i on se od ranog doba zanimao za umjetnost. Nakon završetka gimnazije, uspješno je položio prijemni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti – bio je drugi najbolji.
Međutim, po savjetu svog brata, nije upisao studij umjetnosti, već je radio kao nastavnik, dok je paralelno nastavljao slikati i pisati.
Budući da mu diploma za nastavnika u Švicarskoj nije priznata, želio je nastaviti umjetničku karijeru i prijavio se na umjetničku školu u Bielu. Iako je položio prijemni ispit, nije mogao biti primljen iz dva razloga. Siroos priča:
„Nakon prijemnog ispita pozvan sam na razgovor. Rekli su mi da sam majstor slikarstva, te da škola zbog toga nije za mene. Također su rekli da sam sa 33 godine prestar, jer su ostali studenti vrlo mladi. Tražio sam da mi te izjave daju pismeno, ali su mi to odbili. To je bilo diskriminirajuće i značajno je uticalo na moju profesionalnu budućnost.“
Nakon toga je prvo radio kao konobar, zatim kao pomoćni radnik u mesnoj fabrici Meinen AG, a kasnije u Emmi fabrici mliječnih proizvoda. Paralelno je nastavljao slikati, i to radi do danas.
Siroos je imao izložbe u više zemalja EU, njegova djela su nagrađena s tri medalje, a u Švicarskoj je imao oko 40 izložbi. U maju 2025. godine izlagao je svoja djela u Ostermundigenu.
Za Sudabeh i Siroosa sindikat Unia ima ključnu važnost – posebno kada je riječ o pravima radnika i migranata. Zbog toga su postali članovi Unije. Aktivno učestvuju u radu sindikata, članovi su interesne grupe za migraciju i učestvuju u brojnim aktivnostima.
Siroos je postao član kada je radio u firmi Meinen AG. On kaže:
„Radni uvjeti tamo su bili izuzetno nesigurni. Nije bilo uređenih pauza, prekovremeni rad se nije plaćao, a posao je bio štetan po zdravlje.“
Sudabeh je također postala članica Unije po inicijativi Siroosa. Zajedno žele boriti se protiv nepravdi – za ljudska prava, kao i za prava radnika i migranata. Oni kažu:
„Želimo bolje životne uvjete za sve. Plate su niske, postoji nepravedno postupanje, mnogo predrasuda i diskriminacije. Naše diplome nisu priznate, naše kompetencije su svodili na jezične sposobnosti – iako imamo raznovrsne resurse i sposobnosti. Zahvaljujući zajedništvu i angažmanu u sindikatu možemo ostvariti promjene. Zato smo aktivni u Uniji i u IG Migracija.“
“
Kada smo 15. juna obavili intervju, Izrael je napao Iran. Pitala sam ih za mišljenje o tome. Oboje su naglasili da su protiv svih ratova:
„I Iran i Izrael krše ljudska prava. Nijedna zemlja nema pravo da mir donese ratom ili da promijeni režim u drugoj zemlji. Izrael ubija djecu u Gazi, a istovremeno želi donijeti demokratiju u Iran – to je smiješno. Iranski narod će promijeniti svoj režim kroz svoju vlastitu borbu, a ne kroz imperijalističku intervenciju.“