Na dan Štrajka žena će se u cijeloj Švajcarskoj održati sindikalne i feminističke aktivnosti. Nakon tri velika štrajka, žene se i dalje bore protiv sistemske nepravednosti koja im onemogućava da vode nezavisan život po svojoj mjeri. Međutim, umjesto da im povećaju plate i podrže regionalne minimalce, građanske partije napadaju penzije penzionog osiguranja BVG-om.
U cijeloj Švajcarskoj se održavaju akcije u kojima učestvuju žene zaposlene u branšama higijene, ugostiteljstva i njege. One će zajedno sa Unijom održati radionice na temu seksualnog uznemiravanja i samoodbrane, ili će pak zajedno sjedeti na pikniku i produžiti svoju pauzu. Uz to će se u Bernu organizovati i poligon na temu neophodnosti sindikata.
«Ovo je skandalozno. Uznemiravanje, premale plate, potpuno ignorisanje neplaćenog rada kod kuće i siromaštvo u starosti pokazatelji su da ovo društvo sistemski nipodaštava žene i njihov rad. Ženama se na taj način govori da njihov rad manje vrijedi. Umjesto da se pozabavimo sistemskim problemima i diskriminacijom, sve se individualizuje», ocijenila je Vania Alleva, predsjednica sindikata Unia.
Žene zahtijevaju prizanje za svoj rad i fer plate. Ne samo da one preuzimaju najveći dio obaveza kod kuće, već i rade u branšama koje su relevantne za društvo. Uprkos svemu tome, skoro polovina žena sa diplomom zarađuje manje od 5.000 franaka bruto mjesečno – i to kada se preračuna na puno radno vrijeme.
«U mom kantonu, ali i na drugim mjestima i u svim branšama u kojima rade pretežno žene, a koje nisu pokrivene kolektivnim ugovorima (GAV), želimo GAV kako bismo poboljšale svoje uslove rada», rekla je Fanny Hostettler, predsjednica žena zaposlenih u apotekama u kantonu Vo.
Društvo, politika i poslodavci profitiraju od sistemskog nipodaštavanja rada žena. Posebno u branšama u kojima žene čine veći dio radne snage primjetne su male početne plate i nedovoljno mogućnosti za povišice.
Maryam Goudarzi, prodavačica iz Ciriha, kaže: «Uprkos obrazovanju koje nosimo iz domovine, zapošljavaju nas kao neobrazovane, samo zbog toga što smo stranci. To znači da dobijamo manju platu, ali da radimo podjednako mnogo kao i obrazovani. [...] Potrebno je da svi zaposleni, čak i bez obrazovanja, zarađuju 4.500 franaka, jer je sve ispod toga nedovoljno za dostojanstven život!»
Unijini zahtjevi su jasni: veće plate i fer penzije za žene odmah! Obrazovanje se mora isplatiti, a tražimo i dobre kolektivne ugovore, posebno u branšama u kojima je zaposleno mnogo žena.