Novi talas otpuštanja stotina radnika koji je najavljen 18. juna potvrdio je da je Migros samo naoko socijalna kompanija – u stvarnosti je u potpunosti orijentisana na profit. Trebalo bi da više uloži u svoje radnike, umjesto što traći milione na konsultantske firme poput McKinsey.
Migros se predstavlja kao solidaran poslodavac, ali u stvarnosti je potpuno drugačije. Najveći privatni poslodavac u Švajcarskoj trenutno pokazuje svoje pravo lice. Talasi otpuštanja na gotovo mjesečnom nivou ostavljaju utisak haosa. To dovodi do osjećanja velike nesigurnosti i straha među zaposlenima, kao i do sve većem stresu za osoblje koje ostaje. Čak se moraju vratiti otpušteni radnici – apsurdnije od toga ne može!
Pored toga, najavljeni talas otpuštanja potvrđuje i to da Migros svojim zaposlenima premalo pomaže u potrazi za novim radnim mjestom. To nikako nije u skladu s obećanjem koje je Migros dao – da će ako je ikako moguće izbjegavati otpuštanja
Zaposleni u Migrosu koji su organizovani u okviru Unije izričito zahtijevaju obustavu otpuštanja, kao i ponudu radnih mjesta unutar Migros grupacije. Zahtijevaju i pravo da učestvuju u odlučivanju i poštovanje slobode udruživanja. “Migros mora prihvatiti da se njihovi zaposleni u skladu sa slobodom udruživanja mogu učlaniti u sindikat po svom izboru.” Članovi Unije zaposleni u Migrosu nastavljaju da javljaju da njihovi zahtjevi nailaze na ćutanje i da se situacija pogoršava. Raspoloženje je bijedno. To nikako nije dostojno najvećeg poslodavca u Švajcarskoj, jer ukoliko nema dijaloga između poslodavca i sindikata, uprava će zanemarivati potrebe i prava radnika, i osoblje će posljedično biti ignorisano.