Prije 60 godina je tokom izgradnje brane u Matmarku živote izgubilo 88 radnika. Nakon odrona glečera Alalin progutali su ih led i stijene. Pitanje bezbednosti i zdravstvene zaštite na gradilištima aktuelno je i dan danas.
Led i stijene zatrpali su 30. avgusta 1965. godine desetine radnika na brani u Matmarku, 86 muškaraca i dvije žene. Od toga je njih 56 bilo iz Italije. Bila je to najgora nesreća koja se ikada dogodila u Alpima. Ono što je najužasnije u svemu: Mogla se izbjeći. Barake, kantine i radionice nalazile su se na veoma opasnom mjestu, poznatom po konstantnim odronima. Upozorenja radnika nisu ozbiljno shvaćena.
Ove sedmice će pomeni u Natersu i Matmarku podsjetiti na katastrofu. Tu će biti i sindikat Unia. Za predsjednicu Unije, Vaniu Allevu, “Nikad ne zaboravimo Matmark” znači sjećanje na žrtve, kao i saosjećanje i solidarnost s onima koji su ostali iza njih. Njihova sudbina je sudbina nebrojenih migranata koji su učestvovali i učestvuju u građenju Švajcarske, a koji često umjesto riječi zahvalnosti dožive odbijanje.
Na 60. godišnjicu katastrofe održan je pomen na mjestu katastrofe. Kanton Vale se zvanično izvinio porodicama i italijanskoj zajednici. «Nismo se dovoljno dobro ponijeli kada se desila tragedija», rekao je u svom obraćanju Mathias Reynard, predsjednik vlade kantona Vale. «U ime vlade kantona želim da se izvinim svim porodicama žrtava, italijanskoj zajednici u Valeu, kao i svima onima, koji i dan danas pate zbog te tragedije.» Ovim gestom vlada Valea želi da prizna svoje greške iz prošlosti i ukaže poštovanje žrtvama.
Nova knjiga istoričarke Elisabeth Joris daje glas ženama pogođenim ovom nesrećom, bilo da su bile radnice ili članovi porodice. Pokazuje i da je, dok se u Italiji tražila odgovornost, nesreća u Švajcarskoj dugo važila za «nepredvidivu». Procesna dokumentacija pokazuje da nije bilo tako. Vasco Pedrina, nekadašnji kopredsjednik Unije, opisuje kako je Matmatk postao tačka preokreta za sinikalnu politiku migracija – vodio je ka većem ujedinjenju. Već za 40. godišnjicu je Unia objavila trojezičnu knjigu o nesreći – iz perspektive radnika. Još uvijek ju je moguće kupiti.
Nakon Matmarkta se bezbednost na radu poboljšala – zahvaljujući uvođenju socijalnih partnera. Međutim, građevina ostaje opasna branša: Na godišnjem nivou se povrijedi svaki šesti radnik, a svake dvije sedmice jedan premine. Danas zdravlje ugrožavaju pritisak rokovima, dugi radni dani i vrućine. Unia zahtijeva:
Nijedan rok nije važniji od vašeg zdravlja. To je najvažnija pouka iz Matmarka.