Bilans analize plata pokazuje: Najnovija revizija Zakona o ravnopravnosti (GIG) nije dovoljno učinkovita. Preduzeća ignorišu nejednakost plata i cilj Zakona o ravnopravnosti. Nejednaka primanja dovode žene do siromaštva i ekonomske zavisnosti. Potrebno je skraćenje radnog vremena za sve! S v+ovim zahtjevima su brojne žene 8. marta izašle na ulice.
Rezultati objavljenih analiza jednakosti plata su otriježnjujući: Petina preduzeća nije sprovela nikakve analize, trećina ih nije provjerila, a polovina nije objavila rezultate. Revizija zakona gotovo da nije ni uticala na razlike u primanjima, a pored toga se ni preduzeća ne pridržavaju ionako nedovoljnog zakona. To je skandalozno!
Stvarne razmjere diskriminacije: Žene zarađuju 43,2% manje nego muškarci. Nejednakost plata u privatnom sektoru iznosi oko 18%, ali u to nisu uračunati gubici nastali uslijed djelimičnog radnog vremena koje pogađa dvije trećine žena. Stvarna razlika u primanjima iznosi 43% na osnovu mjerenja indikatorom Gender Overall Earnings Gap (GOEG). On obuhvata sve zaposlene i uzima u obzir njihov obim posla, čime daje jasnu sliku razlika u primanjima u Švajcarskoj.
Švajcarska drži tužan rekord: Zaposleni na puno radno vrijeme rade 42 sata sedmično. Ovako dugo prosječno radno vrijeme primorava brojne žene da rade samo dio vremena kako bi mogle da uklope posao i brigu o porodici. Žene 30 sati sedmično rade neplaćeno, dok brinu o djeci, domaćinstvu, starijima i bolesnima u porodici. Ovaj neplaćeni rad ne samo da omogućava cijelom društvu da funkcioniše, nego je i jedan od osnovnih uzroka za ekonomsku zavisnost žena. Onaj ko nije plaćen za svoj rad ima manje prihode, manju socijalnu sigurnost i manje vremena za odmor ili usavršavanje. Zbog toga žene Unije 8. marta različitim regionalnim akcijama zahtijevaju skraćenje radnog vremena za sve – pri punoj plati – u cilju više slobodnog vremena, boljeg zdravlja i više ravnopravnosti.