Visoke carinske tarife koje je Donald Trump 2. aprila najavio, a koje su 9. aprila stupile na snagu, u roku od samo jedne sedmice dovele su do potresa i diskusija širom svijeta. Berze se tresu, a posljedice za svjetsku ekonomiju nije moguće predvidjeti. Nekoliko dana kasnije se povukao i odložio određene carine za 90 dana. Do tada bi trebalo da važi univerzalna carinska stopa od 10%. Ono što je Trumpa navelo da popusti jesu inflacija, rizik od ekonomske stagnacije i munjevita rasprodaja američkih državnih obveznica s rokom dospijeća od 10 godina. Work je 8. aprila pitao glavnog ekonomistu SGB-a, Daniela Lamparta, šta ovaj razvoj događaja znači za sve one koji privređuju u Švajcarskoj. U nastavku smo za vas saželi taj intervju.
Po Lampartovim riječima, nekim branšama će biti teže. On kaže da po trenutnom stanju veliki dio švajcarskog izvoza uopšte neće biti zahvaćen carinama, ili će se pak raditi o minimalnim iznosima. Na primjer, farmaceutska industrija. Nije ovo prvi put da Trumpova vlada zavrće slavinu. Još 2018. je uvoz iz Kine izuzetno opterećen. Iz tog iskustva znamo da izvoznu carinu ne plaćaju kineske firme, nego potrošači i maloprodaja u SAD-u dobijaju veće cijene i niže marže. Švajcarski izvoznici sasvim sigurno imaju bolji položaj na tržištu od kineskih firmi koje u SAD prvenstveno izvoze jeftinu robu. Zato polazim od toga da se veliki dio tih carina – u slučaju da do njih uopšte dođe i da se to desi u ovom najavljenom obliku – može proslijediti. To je loše za stanovništvo u SAD-u i sasvim sigurno će oslabiti potražnju širom svijeta, ali za zaposlene u Švajcarskoj ovo nije ni blizu najvećeg problema u posljednjih 20 godina. Ovaj udarac je prije svega problem ljudi u SAD-u. Ukratko, Trumpova carinska politika škodi sopstvenom stanovništvu.
Berze širom svijeta padaju, brojne vlade i nacionalne banke prešle su na krizni režim. Lampart ovo objašnjava na sljedeći način: Finansijska tržišta su prije svega šokirana time što se politika širom svijeta stavlja ispred interesa velikih koncerna. Američki ekonomisti koji savjetuju Trumpa imaju i druge planove, koji itekako prevazilaze ono što smo dosad gledali na ekonomsko-političkom planu. Na primjer, da se investitorima u SAD-u djelimično izvrši eksproprijacija imovine kako bi se oslabio dolar. To investitore čini nervoznim. Međutim, zaposleni ne treba da se brinu, jer je za zaposlene u Švajcarskoj važan franak. On je nažalost u proteklim danima dobio na vrijednosti. Jasno je da Narodna banka Švajcarske (SNB) mora da se pobrine za to da imamo fer kurs u mjenjačnicama. To bi u ovoj situaciji značilo da franak treba da pada, a ne da raste. Pored produžavanja prinudne obustave rada ova mjera je od centralnog značaja. A zatim Savezno vijeće mora da vidi da li je uopšte moguć sporazum s ovom američkom vladom.
Iz saveza poslodavaca i građanskih partija sada dolazi poziv da se kao reakcija na Trumpa smanje i dodatno destabilizuju porezi. Ili da se čak odloži uvođenje 13. AHV penzije. Lampart ovo smatra besmislicom. Najbolja industrijska i ekonomska politika je ona koja investira u radnike. Nijedna mjera koja pogoršava situaciju u kojoj se nalaze radnici ne vodi do cilja. Naime, ono što nam je potrebno su dobre plate, dobri uslovi rada i dobro obrazovanje. To nije ništa novo, ali i dalje je tačno, i to sa Trumpom ili bez njega, kaže Lampart.
Pored brojnih drugih stvari Trump drugim industrijskim zemljama prebacuje to što svojim radnicima isplaćuju male plate kako bi mogli da izvoze u SAD po nižim cijenama. Tačno je da je po pitanju raspodjele profita na radnike, dakle na plate, potrebno učiniti nešto. Međutim, potreba da se nešto učini je veća u SAD-u nego u Švakcarskoj. Na primjer, realne plate u američkoj automobilskoj industriji su danas 20% niže nego prije 20 godina. Ali, i u Švajcarskoj je situacija sve više zabrinjavajuća. Realne plate u mašinskoj industriji stagniraju već godinama. Branša mora da ulaže sve veći napor kako bi pronašla kvalifikovane radnike. I uprkos svemu tome i dalje nije toliko loše kao u SAD-u. I kod su plate nesumnjivo premalo porasle, to smo uvijek i govorili. Tu mora doći do napretka. Najbolja industrijska politika je imati najbolje radnike. A da bi se imali najbolji radnici potrebne su dobre plate, kao i dobro obrazovanje. U tom pogledu Švajcarska je i dalje znatno ispred SAD-a.