18. decembar je Međunarodni dan migranata. Naime, 1990. godine je na ovaj dan potpisana “Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata i njhovih porodica”. Priznanje koje još nijedna zapadna industrijska zemlja sa velikim prilivom migranata nije podržala – pa tako ni Švajcarska. Razgovarali smo sa Marie Saulnier-Bloch, Unijinom koordinatorkom za međunarodne odnose.
Migracija je dio istorije rada. Ovaj dan nas podsjeća na to da sindikalna prava važe za sve – nezavisno od boje njihovih dokumenata.
Kolektivnim ugovorima koji omogućavaju bolje plate i uslove rada, kontrolom plata, pravnim savjetovanjem, kampanjama poput one protiv inicijative SVP-a, kao i podrškom žrtvama zloupotrebe. Većina članova ne posjeduje švajcarski pasoš. Individualna i kolektivna odbrana svih prava predstavljaju samu suštinu postojanja sindikata.
I jedno i drugo prati istu logiku: Ukidanje prava u cilju bolje kontrole i potlačivanja ljudi kako bi se učvrstilo društvo prepuno nejednakosti. Bez zagarantovanih osnovnih prava cvetaju ksenofobične kampanje. Ratifikacija bi omogućila suštinsku zaštitu od izrabljivanja. Bogate zemlje moraju prestati da profitiraju od radne snage koja radi u prekarnim uslovima, a kojoj istovremeno ne odaju nikakvo priznanje. Švajcarska bi prva trebalo to da učini.
Opasnost nije u brojevima, nego u političkoj zloupotrebi ovih brojeva. Retorika o “10 miliona” služi tome da se migranti kriminalizuju, a njihova prava oslave. Ukoliko bi se inicijativa usvojila, ne samo da bi dala legitimitet neofašističkom diskursu, već bi i u potpunosti ukinula sistem kontrole plata. Ovaj sistem se zasniva na bilateralnim sporazumima; ukoliko bi oni prestali da postoje, nestala bi i kontrola damping plata, što bi predstavljalo ogroman korak unazad za sve zaposlene. SVP to svojim biračima prećutkuje. Mnogi od njih bi time nanijeli štetu samima sebi. Ne bi bilo manje radnika, broj bi ostao isti – ali prosto ne bi imao nikakva prava.
Damping plate bi postale češće. Danas se na godišnjem nivou radnicima kao odšteta isplaćuje 50 miliona franaka, jer se prilikom kontrole otkrivaju brojne zloupotrebe. SVP upravo to želi da ukine tako što će podsticati rasističko i ksenofobično raspoloženje. Što su prekarniji uslovi rada i što više ljudi zavise od nekoga, to će manje biti u mogućnosti da odbrane svoje plate. Od toga će profitirati samo izrabljivački poslodavci i rasisti kojima će to dati osjećaj priznatosti. Svaka osoba sa migrantskom pozadinom zna: Ranije smo mi bili ti koje su deportovali i izrabljivali. Švajcarskoj je potrebna radna snaga, a radnoj snazi je potreban dostojanstven život i budućnost za njihovu djecu, kraj priče.
Strah od “previše stranaca i stranog” kao instrument koriste oni koji zabrinutom stanovništvu ne nude stvarna rješenja, već na kratak period osiguravaju svoje privilegije i profit. Migracija nije prijetnja, prijetnja su izrabljujuće prakse i političke strategije. Švajcarska funkcioniše zahvaljujući radu mnogih osoba bez švajcarskog pasoša – to je realnost. Odlučujući su uslovi rada i života danas i sutra, kao i politika koja štiti dostojanstvo svakog čovjeka i omogućava dostojanstven život. Ljudi se plaše visokih računa, nesigurne budućnosti, gubitka socijalnih dostignuća. Da bi se to spriječilo, potrebna je hrabra investiciona i planska politika, kao i fer raspodjela bogatstva, a ne društvo koje jedva krpi kraj s krajem dok milijarderi sabiraju dobit. To je osnovan strah na koji treba odgovoriti.
Tako što stvarne uzroke nazivamo njihovim imenom: prekarijat, nedostatak priuštivog stanovanja, pritisak na plate, pritisak na penzije. To su strukturni problemi, nemaju nikakve veze s migracijama. Onaj ko stvari nazove pravim imenom onemogućava ksenofobično huškanje. Kapital je globalan – takva mora biti i naša solidarnost. Internacionalizam nije tek nekakva floskula, već strateška i etička neophodnost.
Solidarnost znači da prepoznajemo da naša zajednička snaga ne zna za granice. Svi radnici imaju istre potrebe: dostojanstvo, sigurnost i socijalnu pravdu. Međunarodna solidarnost je oružje potlačenih protiv kapitala koji takođe ne zna za granice.