Advokat Sven Kury zastupa našu članicu Rojdu i njenu ćerku u procesu protiv protjerivanja. Kritikovao je odluku švajcarskih vlasti i sudova i postigao suspenzivni efekat žalbom Komitetu UN za prava djeteta.
Iako je Švajcarska dužna dati prednost interesima djeteta pri donošenju odluka, švajcarske vlasti i sudovi, uključujući Federalni sud, ignorisali su u potpunosti šta bi deportovanje moje klijentkinje značilo za njenu sada 11-godišnju ćerku. Ona je rođena i odrasla u kantonu Soloturn. Ima C boravišnu dozvolu, najjači status boravka prije dobijanja državljanstva, i ne zna ni za šta dugo osim za Švajcarsku, gdje se osjeća kao kod kuće, ali u njoj ne može ostati bez majke. Deportacija u Tursku bila bi jednaka otimanju domovine. Ne bi mogla ostati ni u kontaktu sa svojim ocem koji je izbjeglica iz Turske. Smatram da je strahotno neprikladno to što su institucije spremne dozvoliti sve ovo samo jer moja klijentkinja ne može zaraditi za život sa svojih 70% obima rada. Ovo je posebno tačno kada se ima u vidu da je pretrpela masovno nasilje u porodici tokom svog braka i da je uspjela da se integriše tek nakon što je pobjegla u sklonište za žene.
Otkako je Švajcarska 24. aprila 2017. ratifikovala Treći fakultativni protokol iz Konvencije UN-a o pravima djeteta, moguće je podnijeti pojedinačnu žalbu Komitetu za prava djeteta na navodnu povredu Konvencije o pravima djeteta. Međutim, Komitet nije nacionalno žalbeno tijelo, poput Federalnog suda, već međunarodno kontrolno tijelo koje prati da li Švajcarska poštuje svoje obaveze prema međunarodnom pravu. Član 3. Konvencije o pravima djeteta obavezuje Švajcarsku da daje prednost interesima djeteta u svim mjerama koje se tiču djece. Po mom mišljenju, to očigledno nije učinjeno u ovom slučaju.
Nakon što je Federalni sud proglasio deportovanje moje klijentkinje zakonitim, krajem prošle godine smo se obratili Komitetu za prava djeteta. Detaljno sam objasnio šta bi deportovanje značilo za njenu ćerku. Komitet je naknadno zaključio da bi trenutna deportacija u Tursku nanijela nepopravljivu štetu djevojčici. Stoga je naložio Švajcarskoj da, koristeći takozvane privremene mjere, obustavi izvršenje deportacije majke i kćeri do daljnjeg, što je Švajcarska od tada i učinila. Nije moguće tačno predvidjeti kada se može očekivati odluka. Iskustvo je pokazalo da bi moglo proći i nekoliko godina dok se ne donese konačna odluka.