Borba za prava svih radnika, bez obzira na to odakle dolaze, bila je prava avangarda tokom 60ih i 70ih godina. Danas švajcarski sindikati – a posebno Unia – širom Evrope i svijeta predstavljaju primjer inkluzivnosti i višejezičnosti. Važnu ulogu u tom procesu igraju i izdavački organi sindikata – novine i časopisi.
U ovom kratkom intervjuu razgovarali smo sa Andreasom Riegerom, nekadašnjim kopredsjednikom Unije i tvorcem koncepta Projekat sindikalna kuća, iz kog je nastao i Horizonte. Čitajte o njegovim uspomena na to vrijeme u kom je Horizonte imao svoj nježni početak.
Desetine hiljada članova čiji je maternji jezik bio portugalski, španski, itd, a koji 80ih i 90ih godina često nisu znali ni riječ njemačkog (a često ni francuskog), sami su tražili informacije na svom jeziku; pored toga, zapošljavano je sve više sekretara za migraciju, a oni su htjeli da komuniciraju sa svojim članovima. Zbog toga su uvedene polovine strana na drugim jezicima, posebno u novinama koje su izdavali tadašnji sindikati GBH i GBI
Glavni izvor informacija bile su skupštine koje su tada bile mnogo posjećenije. Pozivnice za njih pravljene su i na drugim jezicima u skladu sa sektorom i profesijom, a najavljivano je i simultano prevođenje. Kasnije su nastale i grupe s određenim jezikom.
Stranice s informacijama na španskom, portugalskom, srpskohrvatskom i albanskom štampale su se za cijelu Švajcarsku i dodavale trima sindikalnim novinama (na njemačkom, francuskom, ili italijanskom). Ovo dodavanje ne bi bilo moguće da su stranice Horizonte-a imale format novina. Pored toga, troje novina sindikata GBI nikad nije bilo istog formata i štampano je u tri različite štamparije.
Na početku se razmatralo odvojeno slanje poštom. Međutim, to bi bilo veoma skupo jer Horizonte nije izlazio dovoljno često da bi se moglo profitirati od njega kao od novina (najmanje 15, a zatim na godišnjem nivou).