Delegati grupa za migracije iz regiona su na sjednici Komisije za migracije 24. februara odredili ciljeve za 2024. godinu i diskutovali o planiranim aktiv Emine Sariaslan nostima. Pitali smo četvoro delegata šta za njih predstavljaju Unija i Grupa za migracije pri Uniji, kao i zašto se angažuju baš u Komisiji za migracije.
Lazim Bakija je do odlaska u penziju radio kao montažer skela. Sindikat mu je veoma važan: «Uniji sam pristupio jer štiti prava svih radnika i zalaže se za njihove potrebe. Uniji nije važno odakle je neko, koje je religije, koji mu je boravišni status ili boja kože. Unia pruža podršku i putem kurseva jezika i usavršavanja. Dobio sam pomoć i u procesu dobijanja državljanstva.»
Da bi Unia postala još jača, potrebni su članovi. Zbog toga Lazim privlači nove članove i dijeli Unijine novine i informacije u svom okruženju, kao i na gradilištu. On se angažuje i za prava osoba bez papira. Grupa za migracije je za njega mjesto na kom se može otvoreno izraziti i govoriti o svojim poteškoćama.
Rekao je: «Grupa za migracije pri Uniji mi je važna jer mi migranti tamo možemo da govorimo o svojim problemima i da se zajedno borimo. Možemo da iskažemo svoje želje i pred upravnim odborom – od dole pa sve do vrha. Unia u politiku uključuje naše želje i potrebe u vezi sa pravima stranaca, državljanstvom, osobama bez papira, itd, i pokreće inicijative kao što je ona za 13. AHV penziju.»
Olga Pisarek radi u Univerzitetskoj psihijatrijskoj službi u Bernu, a član Unije je već dvije godine. Ubrzo nakon učlanjenja aktivirala se u Grupi za migracije, a nedugo zatim postala i kopredsjednica regionalne Grupe za migracije MiForte. Za Olgu sindikat Unia predstavlja prije svega podršku i solidarnost kada je riječ o zaštiti prava radnika i migranata.
«Unia je organizacija koja se zalaže za fer uslove rada, jednakost plata, zaštitu od diskriminacije i obuku na radnom mjestu. Unia je za mene važno mjesto koje pomaže da se u Švajcarskoj postigne bolji i pravedniji život radnika.»
U Grupi za migracije prije svega osjećam zajedništvo i solidarnost. Zajedno sa drugim migrantima koji se takođe suočavaju sa izazovima koje migracija i integrisanje na tržište rada nose sa sobom, činimo snažnu grupu i zajedno se borimo za poboljšanje uslova života i rada. To mi omogućava da utičem na odluke u vezi sa stvarima koje me se tiču, čak i ako nemam pravo glasa na izborima. Na taj način, uprkos nemanju prava na učestvovanje u demokratskim procesima, mogu da utičem na odluke koje se tiču mog posla i mog života.
Döndü Yildirim već 25 godina radi u prehrambenoj industriji, a 24 godine je član Unije, kao i upravnog odbora za oblast Argau-sjeverozapadna Švajcarska.
Unia za nju predstavlja «organizaciju koju su osnovali radnici kako bi zaštitili i poboljšali ekonomska, socijalna i kulturna prava i interese radnika.» Zbog toga je odlučila da se aktivira u sindikatu. Govori nam o velikim poteškoćama sa kojim se ona i njene kolege suočavaju na radnom mjestu. «Nametnuli su nam četiri smjene. Raditi u četiri smjene znači odsječenost i od porodice, i od društvenog života. Drugim riječima, ne radimo da bismo živjeli, nego živimo da bismo radili», kaže ona. Ono što je posebno ljuti jeste ophođenje prema ljudima koji iz zdravstvenih razloga ne mogu da rade u smjenama: «Radnici čije zdravlje nije dovoljno dobro za rad noću moraju priložiti potvrdu od ljekara.»
One koji ne mogu da prilože takvu potrebu zovu u kadrovsku službu i njihovi ugovori se prekidaju.» Za nju je jasno da se sazove sjednica sa odgovornima u regionu i da se priča na ovu temu. Smatra da je tretman migranata nepravedan. «Novim zakonima se povećava pritisak na migrante. Ljevičarske partije i sindikati se zajedno sa migrantima bore protiv restriktivnog zakonodavstva koje se tiče stranaca. Učestvujem na Komisiji za migracije kako bih se informisala o radnim pravima migranata, a onda informisala i njih same.»
Hayri Akkiz je dugi niz godina radio kao varilac i mehaničar u raznim preduzećima u metalnoj industriji. Zbog nesreće na radu postao je jednim dijelom invalid. Posljednjih 14 godina radi dio radnog vremena u marketingu. Hayri je član sindikata već 29 godina. Prvo je 1995. godine pristupio sindikatu metalurške industrije SMUV, a nakon osnivanja Unije pridružio se njoj.
Aktivan je u upravi Gruppe za migracije. Unia je za Hayrija veoma važna jer mu pomaže da zaštiti svoju radnu sposobnost i da se izbori za svoja prava. Vjeruje da je od odlučujućeg značaja jačati članstvo u sindikatima radi zajedničkih problema i boljeg života, a ne djelovati individualno. Kaže: «Važno je iskoristiti članove kako bismo se zajedno borili za bolje plate i uslove rada, jer želja za poboljšanjem ne može nastati spontano. Radnici treba da imaju pravo na dio bogatstva koje nastaje njihovim radom, a ne da preživljavaju sa jedva dovoljnim platama. Pored značaja i potrebe za radničkim organizovanjem, radnici iz inostranstva u stranoj zemlji imaju dodatne poteškoće i probleme. Diskriminacija, ksenofobija, rasizam, kao i težak, a loše plaćen rad predstavljaju velike izazove. Komisija za migracije je važna kako bismo se zajedno i solidarno borili protiv napada na osnovna prava.» Migraciona komisija iz perspektive zaposlenih se bori za prava svih migranata za njihova načelna prava i solidriše se protiv napada»