Ponosna sam na to koliko nas je okupljeno u Uniji jer želimo da učinimo nešto dobro. Unia je za mene mjesto na kom ljudi zajedno mogu da poboljšaju mnogo toga, bilo da je riječ o platama, boljoj zdravstvenoj zaštiti ili bezbednosti na radu, mogućnosti ranijeg odlaska u penziju, istim pravima za sve ili, kao što najskoriji primjer pokazuje, 13. AHV penziji. To me ispunjava neopisivim ponosom.
To ne važi samo za pojedinačne zaposlene nego i za sindikate: zajedno smo jači. Taj uvid je omogućio istorijsko spajanje. Iz ovoga takođe možemo naučiti nešto za budućnost.
Ljude brinu ozbiljna društvena pitanja. U Švajcarskoj su, ukoliko se uzmu u obzir poskupljenja, plate objektivno pale. Međutim, najveće plate i prihodi od kapitala nastavljaju da rastu. To nije loše samo za zaposlene, nego i za privredu. A loše je i za društveno zajedništvo. Društvena nejednakost naposljetku ugrožava demokratiju. Opasno je kada finansijska elita – ljudi poput porodice Blocher ili Muska – mogu da kupe svoju političku moć. Moramo preduzeti odlučne kontramjere.
Kolektivne ugovore moramo braniti od žestokih napada poslodavaca. Ove godine posebno LMV u građevini. Ali takođe se mobilizujemo u drugim branšama kako bismo postigli napredak po pitanju uslova rada i plata, kao i u slučaju najvećeg kolektivnog ugovora od svih, L-GAV-a za ugostiteljstvo. Na političkom nivou moramo da porazimo demagošku inicijativu SVP-a za “Švajcarsku od 10 miliona”, koja za cilj ima ukidanje slobodnog kretanja ljudi i zaštite plata. To ne dolazi u obzir, to je usmjereno direktno ka radnicima u ovoj zemlji! Zaštita plata ni u kom slučaju ne smije biti žrtvovana ni u bilateralnim sporazumima s EU. Borimo se da osiguramo da se zaista sprovodi sistem po kom postoji “jednaka plata za jednak rad na istom mjestu”.