Socijalni sistem u modernim državama postoji da bi pružio podršku siromašnim osobama i omogućio im dostojanstven život. Međutim, u Švajcarskoj oko četvrtine osoba koje bi imale pravo na socijalnu pomoć ne primaju istu. Časopis Horizonte je sa profesorom Oliverom Hümbelinom sa Univerziteta primenjenih nauka u Bernu razgovarao o razlozima i posljedicama toga.
Zašto ne primaju naknade na koje imaju pravo?
Razlozi su različiti. Migrantima jezik i poznavanje socijalnog sistema često predstavlja prepreku. Informacije o preduslovima za primanje socijalne pomoći uglavnom su na jednom od zvaničnih jezika države. Uz to su mnogi formulari komplikovani čak i za one koji jezik govore. Pored toga, potencijalni korisnici socijalne pomoći često govore i o sramu i strahu da će izgubiti svoju nezavisnost. Mnogima nije lako da se odluče za primanje državne pomoći. Pravna situacija takođe ima uticaja: Postoji na primjer obaveza vraćanja pomoći koja se ne sprovodi podjednako strogo na svim mjestima. Riječ je o nekoj vrsti zaduživanja, i to ljude plaši. Migranti se uz to plaše i posljedica koje će to imati po njihov boravak (unazađivanje C dozvole, gubitak boravišne dozvole, gubitak prava na spajanje porodice u slučaju primanja novčanog dodatka). U našoj studiji o gradu Bazelu primjetili smo da je porastao broj osoba sa C dozvolom koje su se odlučile za socijalnu pomoć, posebno iz zemalja trećeg svijeta. 2020. godina je bila početak pandemije koronavirusa, a to je sa sobom nosilo razna ekonomska ograničenja. Došlo je do porasta prikrivenog siromaštva. Još više ljudi je došlo u situaciju u kojoj bi imali pravo na socijalnu pomoć ili druge dodatke, ali to pravo nisu iskoristili. Veliku ulogu u tome je sigurno igrala i revizija Zakona o strancima i imigraciji (AIG) iz 2019. godine. AIG je postao izvor mnogih nesigurnosti. Već samo saznanje da bi moglo biti posljedica dovoljno je da preplaši ljude.
U socijalnim krugovima se kritički posmatra kako se pooštravanje regulativa migracionog prava upliće u socijalno pravo. To nije dobar razvoj. Socijalne institucije bi trebalo da više uzimaju u obzir stručne argumente i obrate pažnju na to šta je ljudima u teškoj situaciji potrebno
Koliko je važna medijska kritika osoba koje primaju socijalnu pomoć?
Kada razgovarate sa siromašnim osobama, primjećujete da su vam slike i diskurs koje mediji plasiraju već u glavi. Važno je kako se siromaštvo tematizuje u medijima i kako se o siromašnima ili cijelim grupama stanovništva govori u javnom diskursu. Izvjesne grupe upravo to i žele u političkom smislu.
Migranti su izloženi većem riziku od siromaštva od Švicaraca. Istovremeno, nešto je manja vjerojatnost da će dobiti socijalnu pomoć.
Da, moglo bi se tako reći. Znatno je više ljudi koji žive ispod granice siromaštva, a ne primaju socijalnu pomoć, a znatno manje onih kod kojih nešto potencijalno nije regulisano kako treba. Procedure su veoma stroge. Razmere aparata koji vrši provjere kako ništa ne bi bilo neregularno, kao i veoma rijetki slučajevi zloupotrebe na godišnjem nivou, u suprotnosti su sa ogromnim brojem ljudi koji žive ispod granice siromaštva, a ne primaju pomoć, i po tom pitanju jedva da se nešto preduzima.
Ali zar neprimanje socijalne pomoći nije kontradiktorno tom diskursu u medijima?
Šta rade siromašne osobe koje ne primaju socijalnu pomoć?
I ovdje se mogu primjetiti izvjesni obrasci. Neki podršku traže u sopstvenoj okolini, među članovima porodice i poznanicima, ili u alternativnim strukturama poput humanitarnih organizacija. To može biti problem jer se neki na taj način privatno zaduže. Uz to se mnogi ograničavaju na jednostavan život sa veoma malo sadržaja. Prestaju da odlaze kod doktora ili zubara, povlače se iz društvenog života. Posljedica je da se ove osobe osamljuju, a siromaštvo na taj način prelazi u hroničnu situaciju: Zdravstveno su sve lošije, a problemi koji su možda mogli biti spriječeni pravovremenim savjetovanjem gomilaju se.
Kakve društvene posljedice može imati neprimanje socijalne pomoći?
Ono prvenstveno slabi društvenu ujedinjenost. Međutim, iz toga se mogu razviti i veoma ozbiljni problemi za društvo. Postoji veći rizik da će se ljudi okrenuti kriminalu. Ako ne vide izlaz iz svoje situacije, postoji mogućnost da će se okrenuti rješenjima izvan zakonskih okvira. I u drugim slučajevima situacija siromašnih osoba može predstavljati problem za društvo. Ukoliko ne odlaze kod ljekara i uslijed toga dođe do zdravstvenih problema, može doći i do hitne situacije. Ona sa sobom povlači dodatne troškove koje mora da snosi cijelo društvo. Ukoliko u domaćinstvu ima i djece, postoji opasnost da ona neće imati dovoljnu podršku i da će samo naslijediti siromašni status. Iz stručne perspektive je jasno da je poželjno što prije organizovati savjetovanje. Naime, ako se ne prima socijalna pomoć, ne postoje ni savjetovanja, a za siromašne osobe bi bilo važno da ih podrži neko ko dobro poznaje sistem i zna koje mogućnosti postoje kako bi se izašlo iz krize. Ovakve intervencije daju najbolje rezultate kada se organizuju što prije. Međutim, siromašne osobe često pokušavaju da nekako sami nađu izlaz iz situacije. Pomoć traže tek kada se dogodilo previše toga i situacija se pogoršala. Zbog toga je važno da se rano ode u socijalnu službu i barem informiše o oblicima podrške.